Radovan Kunić jedan je u nizu umjetnika odabranih prošle godine za predstavljanje povodom četvrte obljetnice portala PerceiveArt. U međuvremenu je ostvario zamjetan broj samostalnih izložbi, pa je javnost tijekom 2017. godine mogla vidjeti njegove recentne radove tijekom ožujka na izložbi u sklopu programa Galerije Karas u Galeriji Prsten (HDLU) u Zagrebu, krajem kolovoza u Umjetničkom paviljonu “Juraj Šporer” u Opatiji, te završno u prosincu u Galeriji SC u Zagrebu. Postavi su se mijenjali, a izložbe su kontinuirano nadopunjavane novonastalim djelima.
Iako je diplomirao kiparstvo 2012. godine u klasi profesora Žarka Violića, Radovan se nakon studija posvetio slikarstvu. Upravo mu je slikarstvo pružilo mogućnost da na najosobniji način intervenira u stvarnost pritom je mijenjajući i prilagođavajući jedinstvenom prostoru slike. Sliku, kako sam ističe, shvaća kao prikaz uvelike neovisan od okolnog svijeta. Komponiranjem prizora od svakodnevnih elemenata u neuobičajenom suodnosu nastoji postići dojam neopredijeljene ritualnosti, mističnosti i onostranosti kako bi prikazao emocije koje su uzrok ili posljedica promišljanja i unutarnjeg nemira koji nas potiče na akciju.
Slike Radovana Kunića realistični su prikazi raznih predmeta iz svakodnevnog života. Poznati motivi interpretirani su na neuobičajen način, a konačan karakter djela definira začudna i često bizarna atmosfera ostvarena primarno prigušenim tonovima i neobičnim izvorima svjetlosti. Kompozicije su u pravilu iznimno statične, pa Kunić prvenstveno osvjetljenjem i pomnim odabirom boja gradi priču – priču koja nije dovršena već započinje vizualnom interpretacijom odabranog motiva, te ostaje otvorena za slobodnu nadogradnju individualnim doživljajem pojedinca. Prizori su jednostavni, lišeni suvišnih detalja, a akcent je stavljen na prikaz odabranog motiva često smještenog u središte kompozicije. Radovi se s vremenom mijenjaju i reflektiraju promjene koje se odvijaju unutar samog umjetnika. Kako bi bio što iskreniji prema sebi, Radovan prihvaća te promjene i inkorporira nove podražaje u same slike. Radove unutar ciklusa objedinjuju zajedničke formalne karakteristike, specifična atmosfera i poetika svakodnevnog.
Bizarnom ugođaju, osim specifičnog tonaliteta, svakako pridonosi snažna odsutnost čovjeka. Prazan krevet, stol, haljina, kaput i jakna uredno postavljeni i dodatnim osvjetljenjem akcentuirani ukazuju na izostanak onih kojima su namijenjeni. Motivi su konkretni i svima dobro poznati, ali nije riječ o uobičajenim situacijama i crticama iz svakodnevnog života, već umjetnik kompozicijskim režiranjem odabranog kadra pokušava dotaknuti prostor izvan ustaljenog pogleda na stvari. Ono svakodnevno, koje često uzimamo zdravo za gotovo, postavljeno u novi kontekst dobiva drugačije značenje čime se promatrača potiče na izlazak iz zone komfora. Napuštanje dobro poznatog i uvriježenog usmjerava na širenje vidika i drugačiji pristup analizi i tumačenju doživljenog. Statičnost bizarnog prostora i poznatih motiva u neuobičajenom kontekstu aktivira um da istražuje i pronalazi vlastiti sadržaj kojim nadograđuje percipirano. I dok pojedine radove karakterizira simetrija i red poput slika Hommage, Negativ sjene i Nepromijenjeni lik, na drugim djelima dominira zamršenost i dinamika ostvarena bogatim strukturama i teksturama odabranih motiva kao što što je to slučaj na slikama Prije 35 godina, Crna ovca ili Slika koja se ne javlja.
Poznati motivi koje u svakodnevnom životu uzimamo zdravo za gotovo transformirani su u području slike, te u formi vizualne zagonetke potiču na razmišljanje o viđenome, dok su estetske vrijednosti slike usmjerene na osjećanje same slike. Iznimno slikarsko umijeće Radovana Kunića u stvaranju paralelnog univerzuma sazdanog od fizički istih, ali značenjski drugačijih elemenata uvodi promatrača u svijet koji je naizgled poznat, ali u svojoj suštini posve drugačiji. Naslikano ostaje prepoznatljivo, dok nazivi nisu doslovni već ukazuju na širinu mogućih tumačenja, ostavljajući samom promatraču da nadogradi ili interpretira percipirano. Izbor, odnosno mogućnost kreiranja alternativnog, još uvijek neuspostavljenog pravca razmišljanja potvrđuje ulogu promatrača kao aktivnog sudionika u dovršetku sadržajnog dijela slike.
Izgrađen rukopis preobrazbe motiva, jedinstvena osobna atmosfera radova, kao i autentičnost iskustva koje aktivno dijeli s promatračem svrstava Radovana Kunića među kvalitetne mlade autore koje vrijedi pratiti i promatrati kako će se razvijati u svom daljnjem radu.
Više o autoru:
Radovan Kunić rođen je 1987. u Rijeci. Diplomirao je 2012. godine kiparstvo u klasi prof. Žarka Violića na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Uz skulpturu se tijekom studija bavio i slikanjem koje postaje njegova glavna umjetnička preokupacija. Sudjeluje na međunarodnim likovnim kolonijama i rezidencijama te izlaže na skupnim i samostalnim izložbama. Dobitnik je više nagrada i priznanja te se njegovi radovi nalaze u privatnim i javnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Od 2013. Član je HDLU Rijeka, a od 2016. i HZSU-a. Od 2015. godine radi kao vanjski suradnik u svojstvu asistenta na katedri za slikarstvo Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Živi u Matuljima.