Tko smo, zašto smo i odakle dolazimo te jesmo li sami ili postoje bića skrivena u dalekim galaksijama beskonačnog nam Svemira – pitanja su na koja vjerojatno nikada nećemo saznati odgovor, ali uvijek možemo nagađati, pretpostavljati, zamišljati…
Akvarel kao jedna od najstarijih slikarskih tehnika područje je stvaralaštva mlade umjetnice Bosiljke Bakočević. Često nazivana i najplemenitijom slikarskom tehnikom, ona zahtijeva poseban senzibilitet, strpljenje i koncentraciju, jer ne podnosi nesigurnu ruku. Greške je praktički nemoguće ispraviti, a svaki suvišan potez umanjuje intenzitet iskaza. No, suvereno vladanje materijom i prirodno osjećanje tehnike omogućilo je Bosiljki Bakočević maksimalnu virtuoznost iskaza kroz bogatstvo boja koje ravnopravno gradi komunikaciju s bjelinom papira. Upoznajte se s djelovanjem i razmišljanjem ove mlade talentirane umjetnice.
– online grupna žirirana izložba –
Dom kulture Nova Gradiška
Dok dišem, nadam se. Možda je upravo ta misao kako nada umire zadnja bila nit vodilja koja je pomogla ljudima da prebrode i prežive neke od najvećih tragedija koje mogu snaći čovjeka poput rata, bolesti, smrti bližnjih i inih teških sudbina.
Od samog početka 2020. godinu označilo je poprilično apokaliptično ozračje što je mnoge umjetnike nagnalo na preispitivanje u kojem smjeru se kreće čovječanstvo. Dok su se jedni suočavali s najcrnjim scenarijima, drugi su pobjegli u vlastiti svijet kontemplacije, a treći su nastojali pronaći rješenje za izlazak iz tjeskobne i duboko zabrinjavajuće situacije u kojoj se našao cijeli svijet. Umjetnici pozvani da predstave vlastito viđenje naše trenutne situacije ili potencijalne budućnosti odazvali su se u velikom broju te ponudili iznimno široki dijapazon različitih interpretacija. Revalorizacija svijeta u kojem živimo, naših prioriteta i principa po kojima djelujemo rezultirala je često naglašenim katastrofičnim predviđanjima, ali i nadom u bolje sutra s vizijom kako smo sposobni prebroditi apsolutno sve. Od ukupno 99 prijavljenih autora iz zemlje i regije, odabranih 70 umjetnika predstavilo je svoja utopijska, distopijska i intimna viđenja svijeta referirajući se pritom i na vlastite pozicije i odnos spram svijeta u kojem živimo.
Ni u jednoj tehnici kist ne može tako razigrati boje kao u akvarelu zapisao je Matko Peić referirajući se na slikarsku tehniku vodenom bojom, te istaknuo kako svježa, tekuća i jasna vodena boja svoj vrhunac postiže u trenutku kada umjetnici odabiru slikati vodu vodom pri čemu postižu ljepotu slikarske bistrine. Često nazivan i najplemenitijom slikarskom tehnikom, akvarel zahtijeva poseban senzibilitet, strpljenje i koncentraciju. Greške je praktički nemoguće ispraviti, a svaki suvišan potez umanjuje intenzitet izričaja. No, ograničen manevarski prostor nimalo ne umanjuje virtuoznost iskaza i bogatstvo boja koje pruža ova vodena tehnika. Važnu ulogu igra i sama podloga. Kvaliteta papira uvelike određuje izražajne mogućnosti prilikom građenja slike gdje bjelina i tekstura papira pod utjecajem razlijevanja vode aktivno sudjeluju u igri slučajnosti. Utoliko i papir predstavlja jednu od boja, te svojom bjelinom preuzima ulogu povezivanja i spajanja likovnih elemenata. Riječ je o tehnici koja je kroz stoljeća kontinuirano postavljala izazove pred umjetnike, a oni se odazivaju i dan danas što potvrđuje i veliki broj prijavljenih na 8. hrvatski triennale akvarela.
Mnogi filozofi, teoretičari i mislioci su kroz povijest civilizacije obrađivali pojam igre. Platon i Heraklit igru poimaju kao temeljni način stjecanja umnosti i razboritosti, dok za Kanta igra dobiva značenje radnje koja je ugodna i plemenita. Pojam umjetničke igre kao stvaralaštva Nietzsche percipira u vidu uspostavljanja sveukupnog svijeta kao igre. Otuda vjerojatno i proizlazi uzrečica “život je igra”. U povijesti mnogi su teoretičari igri davali veliki značaj objašnjavajući ju kao univerzalnu strukturu svijeta koja predstavlja temelj kulture odnosno fundamentalnu kategoriju postojanja.
More kao elementarna sila prirode često svojim zastrašujućim razmjerima izaziva strahopoštovanje kod pojedinca. Mnogi umjetnici od samih početaka povijesti umjetnosti pa sve do danas uzimaju more kao polazište za studij, analizu i podlogu za ostvarenje određene vizije svjetlosti i atmosfere u pojedinom mediju. Bilo da je riječ o bonaci u suton, kada se prelijevajuće boje neba zrcale na uljanoj površini mora, ili o nepredvidivoj oluji nemjerljivih razmjera gdje je pojedinac prepušten čistoj milosti sudbine, sve mijene morske površine, ali i njezinih dubina interpretirane su u mnogim remek-djelima svjetske povijesti umjetnosti.
Izložba “Sjećanja i putovanja” tematski sjedinjuje izričajno posve različite cikluse dvaju autora, te nas uvodi u područje kolektivne i osobne memorije, relevantnosti uspomena i evokacije putovanja kako onih prostornih u radovima Ane Sladetić, tako i vremenskih u ciklusu radova Mirana Šabića.
Lijepe trenutke često pamtimo po osobama s kojima smo ih doživjeli, po događajima koje smo iskusili, po hrani koju smo jeli ili, pak, po atmosferi koja je obilježila određeni protok vremena. Emocije koje smo tada doživjeli nesvjesno pohranjujemo u našu memoriju i one postaju simbol sjećanja na proživljeno, doživljeno i iskustveno.
Beskonačno prostranstvo koje nas okružuje vremenski je prostor u kojem se smjestio i naš planet. Uz Zemlju u njemu plovi mnoštvo nebeskih tijela koja postoje u svojoj beskonačnosti, neovisno od ljudskog znanja. Često opisivan kao tamni prostor kojem se ne nazire ni početak ni kraj, Svemir predstavlja jednu veliku nepoznanicu – misterij koji nas svojom nedokučivošću kontinuirano privlači i potiče na istraživanje.
“Gledao je oko sebe kao da prvi put vidi svijet. Lijep je bio svijet, bio je šaren, neobičan i zagonetan, bio je svijet! Tu je bilo modro, tu žuto, tu zeleno, plovilo je nebo i rijeka, stajala šuma i gorje, sve lijepo, sve zagonetno i magično, i usred toga on, probuđeni, na putu k samome sebi.”
Herman Hesse
Priroda je od samih početaka čovječanstva inspirirala mnoge. I dan danas ona predstavlja neiscrpno vrelo inspiracije brojnim piscima, glazbenicima, slikarima, kiparima, filmskim i kazališnim autorima, te drugim umjetnicima. U užurbanom ritmu svakodnevnice uživanje u prirodi i njezinim ljepotama postala je privilegija. Zastati na trenutak i dopustiti ljepoti flore i faune da nas obogati, inspirira i distancira od svakodnevne rutine zahtjeva vrijeme – element koji nam svima izmiče.