Proljetnu sezonu tekstova otvaramo opširnim razgovorom s Marinom Fernežir koja nam je približila svoje zanimljive i raznovrsne projekte i izazove s kojima se susrela u području konzerviranja i restauriranja umjetnina kao i intrigantne slikarske cikluse koji su nastajali od završetka studija do danas. Koliko se ova dva područja isprepliću te koliko pomažu ili odmažu jedan drugome saznajte kroz intervju s Marinom Fernežir!
Diplomirali ste na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kako ste se odlučili za smjer restauracije?
Odlučila sam se upisati taj smjer budući da je konzervacija-restauracija dinamična struka, koja omogućuje rad na kulturnoj baštini, uz znanstveni pristup. Fakultet mi je omogućio upoznavanje s raznim crtaćim i slikarskim tehnikama i tehnologijama, upoznavanje materije predmeta koji treba zaštititi i među ostalim upoznavanje metodologije izvedbe zidnih slika, budući da sam upisala smjer slikarstvo. Upisivanje likovne akademije bilo je i ostvarenje težnje za razvoj i nadogradnju u slikarstvu što mi je stvorilo temelje za daljnji umjetnički razvoj nakon završenog studija.
Stažirali ste na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta Nikole Kopernika u poljskom Toruńu unutar programa EU Leonardo da Vinci. Koje su najveće dobrobiti i spoznaje koje Vam je donijelo ovo inozemno iskustvo u struci?
Šest mjeseci provedenih u Toruńu omogućilo mi je profesionalni razvoj u konzervaciji-restauraciji štafelajnih slika i uvid u metodologiju rada u drugoj zemlji Europske unije, ali i stjecanje mnogih poznanstava i prijateljstava, razmjenu znanja i iskustava. Bila je to prilika i za putovanja i upoznavanje gradova diljem zemlje. Izdvojila bih i kako je povijesni centar grada upisan na listu svjetske baštine UNESCO-a, ističe se gotičkim zgradama izvedenim od crvene opeke, te je bilo zanimljivo živjeti u gradu s takvom bogatom poviješću.
Radili ste na više od 30 projekata konzervacije-restauracije uključujući i istražne radove na objektima koji datiraju od srednjeg vijeka do XX. stoljeća. Specijalizirali ste se za restauraciju zidnih slika za što imate i licencu od strane Ministarstva kulture i medija RH. Koliko je zahtjevan restauratorski posao i koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli?
Konzervacija-restauracija baštine je kompleksan posao koji zahtijeva kontinuirano usavršavanje u praksi i teoriji te praćenje najnovijih spoznaja i pristupa u metodologiji rada. Projekti zidnih slika obuhvaćaju rad na velikim kvadraturama, ponekad je riječ i o stotinama kvadrata, velike površine koje treba konzervirati-restaurirati zahtijevaju veći broj radnika, konzervatora-restauratora, koje treba kvalitetno koordinirati.
Konzervacija-restauracija omogućuje očuvanje, valorizaciju te interpretaciju baštine i zidnih slika, omogućuje dostupnost te turističko i edukativno obilaženje zidnih slika od strane posjetitelja, a na taj način provedena restauracija dobiva puni smisao.
Koje projekte iz područja konzervatorsko-restauratorskog djelovanja biste istaknuli tj. na koje se najviše ponosite što ste u njima sudjelovali?
Od 2014. godine imam registriranu samostalnu djelatnost te od tada vodim projekte konzervacije-restauracije pod nadzorima nadležnih konzervatorskih odjela.
Od konzervatorsko-restauratorskih radova izdvojila bih radove provedene na zidnim slikama s prizorom Kristološkog ciklusa i mučeništva sv. Lovre u crkvi sv. Jeronima u Humu, koje su u svim pogledima neizostavan dio romaničkog slikarstva. Potom radove na srednjovjekovnim zidnim slikama u crkvi. Sv. Duh iz Nove Vasi u Istri kao i kapelu sv. Trojstva iz samostana sv. Jeronima u Rijeci. Od baroknih zidnih slika izdvojila bih oslike svoda svetišta te kapele Vjerovanja iz crkve sv. Ivana Krstitelja koja se smatra najznačajnijom kasnobarokno-klasicističkom sakralnom cjelinom u Zagrebu. Od konzervacije-restauracije u profanim zgradama izdvojila bih radove na zidnim slikama iz 19. stoljeća u Gradskoj vijećnici u Cresu te zidnim slikama u dvorcu Kulmer u Bračaku.
Od provedenih istražnih radova istaknula bih istraživanja provedena u kapeli Majke Božje Čiselske u Pušći te istraživanja zidnih slika Prve osnovne škole na adresi Ivana Gundulića 5 i još dvije zgrade u Petrinji. Potres je nanio veliku štetu graditeljskoj baštini i ljudima koji tamo žive te mi je drago da svojim radom mogu pridonijeti procesu obnove.
Paralelno s konzervatorsko-restauratorskim djelovanjem predano djelujete i u području slikarstva. Kako uspijevate balansirati između ova dva područja? Postoji li ono koje je primarno ili su oba podjednako važna?
Oba područja su sastavni dio mog djelovanja. Obrazovanjem u konzervaciji-restauraciji stekla sam znanja o materijalima i tehnikama koje su umjetnici koristili kroz povijest te sam u sklopu fakulteta radila i kopiju Svetog Jeronima, autora Jusepe de Ribera zvanog lo Spagnletto u Strossmayerovoj galeriji starih majstora u Zagrebu, a dok sam bila na stažiranju u Toruńu radila sam kopiju bidermajerskog portreta Reginy Karoliny z Gebethnerów Friedleinowej autora Piotra Michałowskog iz 1849. godine iz Regionalnog muzeja. Završetkom studija nastavila sam se usavršavati, prvo izradom kopija u crtačkim tehnikama, a potom Australskog pejzažnog slikarstva gdje sam otkrila raznolikost slikanja pejzaža i kako je ona u isto vrijeme vrlo složena za naslikati. Daljnjim radom krenula sam stvarati svoj vlastiti izraz: prvo ciklusom slika „Alkemija snova“, a nakon toga i ciklusom slika posvećenog šumama, projektu na kojem trenutno radim, uz ciklus slika „Hommage gradovima Europe“. Uz kopije pejzaža radila sam i kopije starih majstora, portreta i mrtvih priroda. Radom na kopistici shvatila sam i razumjela svu slikarsku vještinu starih majstora koja mi je pomogla u daljnjem slikarskom i umjetničkom razvoju.
U području slikarstva iznjedrili ste nekoliko međusobno vrlo različitih ciklusa od koje ste neke i sami spomenuli – Hommage starim majstorima, Alkemija snova, Hommage gradovima Europe. Postoji li nit poveznica među navedenim ciklusima?
Slikarski ciklusi predstavljaju nadogradnju moje baze tradicionalnog pristupa slikarstvu koji mi omogućava svu širinu spoznaje i kreativnost novog. Radom na kopistici, radila sam i na „intervencijama“, novom slikarskom izrazu po uzoru na stare majstore. Omaž starim majstorima nije samo uspomena na njih nego je i pokazatelj našeg života sada jer bez tradicije i naši životi, kultura ne bi bili to što jesu. Sve cikluse karakterizira traganje za znanjem, jer kreativnost prelazi u znanje i postaje vještina stvaranja. To je stvaranje komplementarnosti tradicionalnog i modernog do istraživačkog načina kreativnosti tražeći nove načine i pristupe u slikarstvu.
Što primarno istražujete u slikarskom izrazu?
Radom na slikarskim ciklusima pomičem granice vlastite kreativnosti i stvaralaštva, kroz teme koje su prisutne kroz cijelu povijest umjetnosti. Prvenstveno sam u radu zainteresirana za ostvarivanje kompozicije, harmoničnog međuodnosa, kontrasta, intenziteta i kolorita, a opet kroz snažnu simboliku. Slikajući svijet stvarne imaginacije pokazujem neminovne promjene, nadogradnju iskustva i poznanstva, kreiranje novih spoznaja.
Koja tematska područja vas najviše intrigiraju?
Trenutačno su to teme šuma i gradova Europske unije u sklopu ciklusa na kojima trenutno radim.
U kojim slikarskim tehnikama se najčešće izražavate?
Akrilik i ulje na platnu ili medijapanu, dok je dio radova izveden i s jajčanom temperom.
Postoji li tehnika koju osjećate kao primarno svoju?
Svaka tehnika ima svoju specifičnost, od ugljena preko olovke na papiru do ulja na platnu ili intervencija sa suvremenim predmetima i medijima. Zanima me rad s različitim tehnikama.
Iako su ranije spomenuti ciklusi sadržajno vrlo različiti, razvidno je da kolorit igra važnu ulogu u Vašem izričaju?
Kolorit i tonska paleta mi je važna što je izraženo u samim ciklusima slika.
Ciklus “Alkemija snova” je vrlo kompleksan. Odlikuje se specifičnim koloritom, nadrealnim prikazom različitih motiva poput šume, ptica, štafelaja i slikarskog pribora, a radove prate asocijativni nazivi. Posebnu pažnju privlači slika “Autoportret”. Možete nam ukratko predstaviti ovaj ciklus?
Ciklus slika predstavlja moj pristup pejzažu. Pejzaži su mi bili bliski jer sam tokom nekoliko godina slikala kopije, te su moje prve kopije bile upravo kopije pejzaža. Slikajući ciklus nije me zanimao filozofski odnos niti ikonografija – već ostvarivanje kompozicije, harmoničnog međuodnosa i intenziteta boja. Slikajući ciklus Alkemije pokazujem neminovne promjene i nadogradnju u svim životnim područjima. Filozofije, ideje, ideologije – sve prolazi – život ostaje i on se uvijek obnavlja i stvara nove vrijednosti i znanja.
Još jedan zanimljiv ciklus koji ste predstavili u formi samostalne izložbe u većem broju izložbenih prostora je svakako “Hommage gradovima Europe”. Kako i kada ste došli na ideju ovog ciklusa?
Gradovi su me uvijek zanimali kao strukture u kojima čovjek definira i biva povezan s duhovnim i materijalnim vizurama koje ga okružuju. Zgrade koje čine strukturne dijelove grada, koje su dio naše povijesti sam upoznala kao konzervator-restaurator radom na graditeljskoj baštini dok mi je umjetnički pristup gradu omogućio nove dimenzije, dao kreativnost kroz koju eksperimentiram s bojama i stvarnošću u kojoj jesam. Gradovi Europske unije, međusobno različiti i posebni vezani su europskim duhom, tradicijom, kulturom, društvenim odnosima. Materijalni i nematerijalni elementi prošlosti interpretirani su u sadašnjosti, od kojih dio predstavlja baštinu, a dio moderan izraz koji će u budućnosti postati također odabrani dio baštine i nasljeđa. Gradovi postaju zrcala naših stvarnosti, a ovim ciklusom želim pokazati svoj pogled i način razmišljanja o europskim gradovima.
Gradove Europe ne prikazujete doslovno i realistično već se poigravate s koloritom i kadriranjem pritom izmjenjujući slikarske i crtačke tehnike unutar različitih formata slika. Kako ste odlučili kojom tehnikom, stilom i atmosferom ćete interpretirati pojedini grad?
Svaki grad je specifičan, dinamičan i čini dio bogate europske povijesti i kulture. Različite tehnike i koloriti stoga su odabrani za pojedine gradove, a odabir se mijenjao ovisno o željenoj interpretaciji.
Jeste li sve gradove iz ciklusa i osobno posjetili?
Nažalost, nisam posjetila sve gradove. Od naslikanih gradova posjetila sam Varšavu, Prag, Ljubljanu, Beč i Bruxelles te naravno Zagreb koji zauzima posebno mjesto, jer je to grad u kojem živim. Osnovna polazišta bila je analiza fotografija, a naknadno sam radila skice i mijenjala odnose kolorita i kompozicija temeljem koje su u konačnici nastale i slike.
Spomenimo i Vaš ciklus radnog naziva “Šume”. Tema koja je od najranijeg vremena prisutna u povijesti umjetnosti, no Vi ste pronašli visoko individualiziran način da ju obradite. Što Vas je privuklo ovom motivu i što ste putem njega htjeli iskomunicirati?
Ciklus je prvenstveno izraz slikarskog i kreativnog stvaranja, kreiranja kolorističkih odnosa. Šume za mene predstavljaju simbol prilagodbe i nadogradnje. Tema je to (kako ste naveli) koja je prisutna kroz cijelu povijest umjetnosti, i kojom sam htjela pokazati kako je klasično moguće prikazati na nov i inovativan način, jer smatram kako će pejzaž uvijek biti zanimljiv umjetnicima, u sadašnjem trenutku, ali i u budućnosti, bilo primjenom novih tehnologija ili slikarskim pristupom. Cilj je povezivanje tradicionalnog i modernog (još od omaža starim majstorima do ovog ciklusa).
Boravili ste na Glo art umjetničkoj rezidenciji u Belgiji 2015. godine. Koje dojmove i iskustva pamtite s dotične rezidencije?
U Belgiji sam napravila dvije slike, jednu s prikazom grada Bruxellesa, a drugu s prikazom „modernog“ stola poslije doručka, svojevrsni omaž slici Mrtva priroda s voćnom pitom i raznim predmetima Willem Claesz Hede. Bilo je to mjesto upoznavanja drugih umjetnika i njihovog stvaralaštva. Iz rezidencije bih izdvojila i kvalitetno koncipiran park prirode sa slikama i skulpturama.
Koliko boravak na umjetničkim rezidencijama ili kolonijama u zemlji i inozemstvu utječu na vlastiti umjetnički razvoj i izričaj?
Sva iskustva nas obogaćuju. Ponekad je potrebna samo mala promjena perspektive da bi kasnije imali drugačiji način rada. Važno je putovati i upoznati svijet i vratiti se s novim iskustvima i spoznajama temeljem kojih možemo kreirati novi i raznolikiji umjetnički izričaj.
Koliko Vam je školovanje za konzerviranje i restauriranje umjetnina pomoglo (ili odmoglo) u slikarskom djelovanju i na koji način?
Školovanje konzervatora-restauratora mi je pomoglo, jer sam rano shvatila kako su crtaće i slikarske vještine, uz talent, temelj koji omogućuje daljnji kreativni rad. Izradom kopija starih majstora i drugih umjetnika svladavala sam vještine koje su omogućile vlastitu nadogradnju. Bez znanja ograničene su i naše mogućnosti stvaranja u svim elementima života, a tako je i u umjetnosti.
Da možete danas nešto promijeniti iz Vašeg školovanja ili profesionalnog djelovanja – jel biste nešto promijenili i ako da, što i zašto?
Teže je izdvojiti ako bi nešto mijenjala, međutim mislim da je smisao uvijek gledati naprijed i ulagati u obrazovanje temeljem koje možemo stvoriti željenu budućnost.
Na što ste najponosniji u svom dosadašnjem radu?
Na to što sam izbalansirala rad konzervacije-restauracije i slikarskog stvaralaštva kao i rad na doktoratu na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Planovi za 2024. godinu?
Izložba ciklusa slika Hommage gradovima Europe u Galeriji grada Krapine čije otvorenje je 3. svibnja, potom konzervatorsko-restauratorski projekti u Petrinji te daljnji rad na slikarskim ciklusima. Izdvojila bi i rad na doktoratu s temom Model dizajna obrazovanja vlasnika u području upravljanja graditeljskom baštinom čiji sinopsis sam obranila 2021. godine na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
